RAVNOPRAVNO RODITELJSTVO NE DIJELI DJECU PO POLA NEGO DAJE DJECI DVOSTRUKU LJUBAV RODITELJA !!!!

Facebooktwittergoogle_plus

Zagreb, 14.11.2018.

PRESS INFORMACIJA

Priopćenje Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo povodom intervjua objavljenog u Večernjem listu 10.11.2018. s Pravobraniteljicom za djecu gđom. Helencom Pirnat Dragičević naslova „Toleriraju se nesnošljivost, nacionalizam, rasizam, a te poruke djeca upijaju“,https://www.vecernji.hr/…/toleriraju-se-nesnosljivost-nacio…

Pozivamo Pravobraniteljicu za djecu da hrvatskoj javnosti podastre SAMO JEDAN znanstveni rad koji će potvrditi da je nakon razlaza roditelja najbolji interes djeteta da roditelja sa kojim dijete ne živi viđa 1-2 puta u tjednu i svaki drugi vikend !

Novinarka Večernjeg lista: „Sve češće djeca čiji su se roditelji razveli žive jedan dio vremena kod jednog, a dio kod drugog roditelja. Je li to dobro rješenje za dijete?“

Pravobraniteljica za djecu: „Sve češće suočeni smo sa zahtjevima roditelja za tzv. ravnopravnom podjelom vremena koje bi dijete trebalo provesti s jednim i drugim roditeljem nakon prekida njihove zajednice. Njihovi se zahtjevi ponekad temelje na detaljnom izračunu tog vremena, kao da pokušavaju „podijeliti“ dijete. Iako se roditelji u tim situacijama pozivaju na dobrobit i interes djeteta, čini se da je u podlozi tih zahtjeva njihova potreba za lakšim suočavanjem s odvojenošću od djeteta. Naglašavam da pri donošenju odluke o pitanjima roditeljske skrbi, uključujući pitanje raspodjele vremena koje će provoditi s roditeljima, potrebe djeteta moraju biti u fokusu.“

U 21. stoljeću, u vrijeme kada se osnovnoškolci uredno koriste internetom, a djeci i roditeljima dostupni su podaci brojnih daleko uređenijih zemalja u pogledu zaštite legitimnih djetetovih prava zajamčenih međunarodnim ugovorima, Pravobraniteljica za djecu u Hrvatskoj koristi već prepoznatu taktiku pojedinih centara za socijalnu skrb i sudova u 3 koraka:

1. Prebaci odgovornost na roditelje,
2. Raspodijeli krivnju između roditelja,
3. Nametni roditeljima stalno preispitivanje – koliko su sami odgovorni za to što im se događa.

Kao posljedicu takvog pristupa imamo 1793 djece koja ne viđaju jednog roditelja, u pravilu oca, ili ga viđaju daleko manje nego što je određeno sudskom odlukom. Ovo je podatak Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku samo za 2016. godinu, a taj broj je nažalost svake godine u porastu.

Nadalje, nevjerojatno je da se Pravobraniteljica i dalje umjesto argumentacijom koristi već pomalo izlizanim terminom „podijeliti dijete“. Očekivali bi, kada se govori o ovoj prevažnoj temi za djecu i roditelje, da se za argumentaciju koriste relevantni znanstveni radovi objavljeni u posljednjih dvadesetak godina!?

Pa nastavlja: „Iako se roditelji u tim situacijama pozivaju na dobrobit i interes djeteta, čini se da je u podlozi tih zahtjeva njihova potreba za lakšim suočavanjem s odvojenošću od djeteta.“
Dakle, bez ikakvih argumenata, samo na temelju osobnih dojmova, Pravobraniteljica prebacuje iznova odgovornost na roditelje!?

Slijedom navedenog, predlažemo da Pravobraniteljica za djecu hrvatskoj javnosti podastre relevantne znanstvene radove umjesto osobnih dojmova za koje znamo da su podložni predrasudama i stereotipima, a do tada pozivamo javnost da pročita znanstvene radove rađene na velikim uzorcima o koristima zajedničke roditeljske skrbi:

Listening to Children of Divorce: New Findings that Diverge From Wallerstein, Lewis, and Blakeslee, Prof. William V. Fabricius, 2003.

Custody and Overnights for Young Children: Large Issues, Small Data, Wisconsin Journal of Family Law, May 2013, Vol. 33, No1, Prof Dr Linda Nielsen, Ed.D., 2013.

Child Custody, Access and Parental Responsibility, Prof. Edward Kruk, M.S.N., Ph.D., 2008.

„Djeca koja su u zajedničkom skrbništvu postižu bolje rezultate u svim mjerenjima od djece u organizaciji samostalnog skrbništva“ (Bauserman, 2002.)

S poštovanjem,

Oliver Čanić/predsjednik
Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo
www.ravnopravno-roditeljstvo.com

Odgovori