04.03.2020. PRESS INFORMACIJA HURR- a : “Od govora neznanja do govora mržnje i netrpeljivosti”

Facebooktwitter

PRESS INFORMACIJA
Zagreb, 04.03.2020.

Priopćenje Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo povodom kolumne Jelene Veljače od 1. ožujka 2020.:
„Nisu mi jasni dušebrižnici koji znaju da ona nije samohrana majka jer je tata na Instagramu čestitao djetetu rođendan“,
ružan je primjer kako zloupotreba medijskog prostora izgleda.

https://www.jutarnji.hr/…/jelena-veljaca-nisu-mi…/10032880/…

Predmet: OD GOVORA NEZNANJA I LAŽI DO GOVORA MRŽNJE I NETRPELJIVOSTI

Kolumnistica najprije navodi da je kvalitetna roditeljska skrb očeva izuzetak, kada kaže: „hormon sreće je toliko jak da mnoge od nas u svoje partnere učitavaju i kvalitete koje oni, kasnije će se nažalost često pokazati, nemaju kad krene realitet roditeljstva. (Čast izuzecima, dakako.)“. Protivno tome, psihobiološka istraživanja pokazuju da oba roditelja imaju jednake sposobnosti za razvoj duboke privrženosti i odgoj djeteta i da je to pravilo, a ne izuzetak.

Nadalje, kolumnistica se ponovo gubi u samo njoj poznatom ali nepostojećem realitetu kada tvrdi „realitet ovog (i svih zapadnjačkih društava) su i samohrana majčinstva“. Istina je da sva zapadnjačka društva imaju porast razvoda brakova, ali i porast zajedničke roditeljske skrbi o djeci kao najboljeg mogućeg oblika brige roditelja o djeci nakon razvoda. Pojam „samohrani roditelj“ ne postoji niti u Obiteljskom zakonu, a u stručnim pojmovima postoji „jedno-roditeljska obitelj“, kada o djeci skrbi samo jedan roditelj jer je drugi umro ili je lišen prava na roditeljsku skrb kada „zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava“.

Kolumnistici se opet pričinjava da “u Americi su, čini mi se, taj koncept u potpunosti prihvatili pa, kao što kaže jedna socijalna radnica koju dobro poznajem, slave majčinstvo upravo onako kako ono to zaslužuje.” Američka psihološka udruga je donijela Smjernice za psihološku praksu s djevojkama i ženama (2007.), zatim Smjernice za procjenu sadržaja roditeljske skrbi u sudskim postupcima prema Obiteljskom zakonu (2010.), a onda i Smjernice za psihološku praksu s dječacima i muškarcima (2018.). U tim smjernicama stručnjaci psiholozi, koji zajedno sa socijalnim radnicima sudjeluju u obiteljskim sporovima pred sudom nigdje ne navode „slavljenje majčinstva kako ono to zaslužuje“, tako da kolumnistica ponovno ne zna što govori. U Americi slave i majčinstvo i očinstvo iz perspektive djeteta. To se ogleda u tome da je u više od polovice saveznih država uvedena kao obveza zajednička roditeljska skrb tako da dijete provodi podjednako vremena s oba roditelja nakon razvoda. Kriteriji koji su odlučujući pri ocjeni kompetencija roditelja mogu se pronaći na većini web stranica njihovih sudova. Skandinavija, a posebice Švedska, je otišla još dalje u tom pogledu. Oni se trude da sustavno odgajaju i usmjeravaju građane pa daju maksimalnu podršku roditeljima, a posebno očevima u skrbi nad djecom. Izravna posljedica takvog pristupa je najveći postotak radno aktivnih žena prema Eurostatu.

Ravnopravnost roditeljske skrbi propisana je Obiteljskim zakonom kao prvo i osnovno temeljno načelo obiteljskih odnosa: „žena i muškarac imaju međusobno jednaka prava i dužnosti o svim obiteljsko – pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb“ te se „u partnerskim odnosima zabranjuje diskriminacija prema spolu“ (članak 3.). Ravnopravna primjena prava na zajedničku roditeljsku skrb odnosi se na oba roditelja, kako propisuje taj zakon: „roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb“ (članak 104.), koje pravo jamči članak 18. Konvencije o pravima djeteta kao obvezujuću „primjenu načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta“. Zabrana diskriminacije po spolu utvrđena je u Zakonu o suzbijanju diskriminacije kao „stavljanje u nepovoljniji položaj“ po spolu (članak 1.), a ravnopravnost spolova u svim odnosima roditelja jamči i Zakon o ravnopravnosti spolova (članak 6.). Kazneni zakon u članku 125. propisuje povredu ravnopravnosti kao kazneno djelo kada „tko na temelju razlike u spolu daje drugome povlastice ili pogodnosti“. Kolumnistica, očigledno nije svjesna, što je ne oslobađa odgovornosti, da svojim zabludama potiče na kaznena i prekršajna djela, koja i sama čini, i na kršenje međunarodnih konvencija i zakona. Na primjer, medij koji objavom predstavi žene ili muškarce na uvjerljiv, omalovažavajući i ponižavajući način za taj prekršaj se kažnjava kaznom od 1.000.000 kn.
Pozivamo ovim putem Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova i Pravobraniteljicu za djecu da po službenoj dužnosti pokrenu pripadajući postupak.

Dalje kolumnistica navodi da „kruži priča da postoje zle vještice koje koriste, pa čak i rađaju djecu samo da bi se njima koristile za manipulaciju ocem djeteta“. Međutim ta je priča, koja postoji samo u subjektivnom i proizvoljnom svijetu Jelene Veljača, toliko brutalno stvarna da je Svjetska zdravstvena organizacija izraz „roditeljsko otuđenje“ uključila u novo izdanje Međunarodne klasifikacije bolesti ICD-11. Dana 25. svibnja 2019. usvojena je konačna verzija ICD-11, koji stupa na snagu 1. siječnja 2022. godine, tako da Jelena Veljača ima još malo vremena da svojim kolumnama utječe na stajališta stručnjaka.

Ovoliko neznanja i obmana na jednom mjestu je i previše, pa jedino što se može učiniti da od govora neznanja i laži ne dođe do govora mržnje i netrpeljivosti je izbjegavati i ignorirati kolumne Jelene Veljača u širokom luku. Ne samo to, nužno je izbjegavati i ignorirati i sva javna djelovanja Jelene Veljača zasnovana na stajalištima iz takvih njenih kolumni.

Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo

 

https://narod.hr/hrvatska/hrvatska-udruga-za-ravnopravno-roditeljstvo-o-veljacinoj-kolumni-o-samohranim-majkama-ovoliko-neznanja-i-obmana-na-jednom-mjestu-je-i-previse

 

Odgovori