HURR sudjelovao na 3. europskoj konferenciji EAPAP-a o otuđenju djece

Facebooktwitter

Hrvatska je od 16. do 18.09.2020. bila domaćin 3. europske konferencije s međunarodnim sudjelovanjem EAPAP-a (Europske asocijacije stručnjaka u području otuđenja, engl. European Association of Parental Alienation Practitioners), koja je u organizaciji Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba održana u obliku webinara.

Konferencija je okupila  više od 400 stručnjaka – sudionika iz cijelog svijeta te 18 inozemnih i 14 naših predavača – eksperata.

Jedna od sudionica bila je u ime Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo  tajnica gđa Melita Požgaj.

Ravnateljica Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander kolumnu u kojoj je pisala o konferenciji EAPAP-a  o otuđenju naslovila je  OTUĐENJE DJECE OD RODITELJA JE EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE DJECE I PROBLEM U CIJELOM SVIJETU 

 https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/rijec-ravnateljice/otudenje-djece-od-roditelja-je-emocionalno-zlostavljanje-djece-i-problem-u-cijelom-svijetu/?fbclid=IwAR17CZ4uT48HDbNDB4gVgK7_CmOyXBx0VmfSfKmvm44Er7EtvB6Hwh8DhfY

 

U nastavku navodimo neke od izjava eminentnih stručnjaka/predavača te se nadamo da će se na njih referirati drugi stručnjaci kojima bi prvenstvena zadaća bila zaštita djece, ali i roditelji kojima su djeca otuđena ili su u procesu otuđenja te kojima bi riječ stručnjaka bila iznimna pomoć u nastojanjima da zaštite svoju djecu od daljnjih zlostavljanja.

 Wilfred von Boch-Galau, psihoterapeut i svjetski stručnjak na području otuđenja :

„Stručnjaci mogu olakšati proces otuđenja ili ga prekinuti. Najveća greška je čekati da se dijete samostalno ‘vrati’ otuđenom roditelju.”

„ Iako otuđenje ne postoji kao dijagnostička kategorija u važećim klasifikacijama, postoje druge dijagnoze kojima se može opisati, između ostalog, to je dijagnoza emocionalnog zlostavljanja „

„ Iako se može činiti da je teško razlikovati opravdano odbacivanje od otuđenja, kliničari imaju specifične alate diferencijacije temeljene evidence-based studijama „

„ Mnogi stručnjaci kažu, da ako dijete ne želi, ne možemo učiniti ništa, što uistinu nije točno „

 

Nick Woodall  (  Velika  Britanija ) , britanski psihoterapeut i vodeći  autoritet u Europi za temu otuđenja djeteta od roditelja nakon razvoda (vodi Family Separation Clinic u Londonu ) :

„U otuđenju se radi o pitanju zaštite djece, a ne kontakata i skrbništva“

 „Gledajmo zašto se dijete patološki stopi s jednim roditeljem umjesto zašto odbija drugog roditelja. Dijete se ‘stopi’ s roditeljem od kojeg osjeća prijetnje (njegove agresije, odbacivanja…) kako bi ih izbjeglo.“

 „Da bi dijete pokazivalo rascjep (splitting) u odnosu na roditelje, prvo se mora dogoditi rascjep djetetove ličnosti.“

 „Klinička procjena nepotpuna je bez opservacije odnosa djeteta i otuđenog roditelja.“

„U nekim slučajevima svaki tretman bit će neuspješan sve dok dijete živi s otuđujućim roditeljem.“

„Klinička procjena članova obitelji i njihovog odnosa obveza je svih nas stručnjaka i podrazumijeva dugoročan proces i stalno preispitivanje.“

 

Karen Woodall ( Velika Britanija ) ,  vodeća psihoterapeutkinja u Klinici za obiteljsku separaciju u Londonu (Family Separation Clinic u Londonu )

 “Kao stručnjaci možemo postati dio problema ili dio rješenja”

 “Ako rad stručnjaka prestane u trenutku uspostave kontakta djeteta s roditeljem, psihoterapijski je isto kao da nismo učinili ništa”

“Djecu ne možemo uvjeriti da riješe splitting – trebamo ih liječiti u jasnom okviru i strukturi”

“Terapija je u onome što činimo, a ne u onome što govorimo”

“Kod otuđenja nema postupnosti – barem 50 posto vremena dijete treba provoditi s otuđenim roditeljem.”

“Čekanje da dijete kaže da želi živjeti s otuđenim roditeljem je kontraindicirano – dijete to ne može reci, a mi nastavljamo biti dio otuđujućeg procesa.”

„ Savezu otuđujućeg roditelja i djeteta  nije dovoljno pristupiti s terapeutskog  aspekta, nego se mora  mijenjati djetetova struktura života „

„ Kad roditelji kažu da je sve bilo apsolutno savršeno u njihovom životu i djetinjstvu, osjećamo i znamo da to prikriva mnogo toga. Mi se trudimo otkriti transgeneracijsku traumu.

 

sc. Jennifer Harman ( SAD ), socijalna psihologinja Državnog sveučilišta u Coloradu :

 “Otuđenje se u obiteljskoj dinamici može smatrati ‘intimnim terorizmom’, ne samo prema djetetu, nego i prema drugom roditelju.”

“Pogrešna procjena otuđenja kao hibridnog, kada se reaktivno ponašanje otuđenog roditelja tumači kao deficit roditeljskih kapaciteta, otežava oporavak djeteta.”

“Otuđenje je u suštini pokušaj kontrole drugog roditelja i djeteta, a sve preko leđa djeteta.”

“Otuđujući roditelj stavlja drugog roditelja u nemogući položaj – ako se povuče, optužuje ga da odustaje od djeteta, a ako se bori, optužuje ga za agresiju”

“Obitelji se protive promjeni, koliko god bila pozitivna. Zato je nužna podrška suda da bi se omogućila promjena.”

“Postupnost i davanje vremena u otuđenju ne donosi rezultate.”

“Čak i ako dijete (još) nije otuđeno, ne znači da roditelj koji otuđuje ne provodi obiteljsko nasilje”

 

sc. Mirela Badurina ( Bosna i Hercegovina ) :

 „Kako bi uspješnije identificirali i pristupili sprječavanju i regulaciji kompleksnih problema poput otuđenja, od velikog je značaja upravo razumijevanje putem edukacije i supervizije…“

“Bazična psihološka potreba za zaštitom i sigurnosti je uzdrmana u periodu krize, čime se povećava mogućnosti narušavanja zdravih obrazaca privrženosti, posebno kod djece u riziku ili onih koji su od ranije imali iskustvo ‘rupture’ privrženosti.”

“Iako virtualni kontakt nikad ne može zamijeniti onaj uživo, i dalje je kontakt, u odnosu na prazninu kada ga nema. Radimo najbolje s onim što imamo.”

 

 prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander ( Hrvatska) :

 “Privrženost nije kvantitativna kategorija. “

“S obzirom da je privrženost urođena karakteristika, ne procjenjujemo postojanost privrženosti nego kvalitetu i vrstu privrženosti.”

„Djeca žrtve zlostavljanja, koja odbijaju kontakt s roditeljem počiniteljem zlostavljanja, neće imati jednake reakcije kao djeca koja su u procesu i/ili u stanju otuđenja „

„ Splitting nije povezan s realitetnim zlostavljanjem od strane roditelja kojeg dijete odbija, već je povezan sa zlostavljanjem otuđujućeg roditelja „

„ Ako uzimamo majke ili očeve kao adekvatnije roditelje isključivo po spolu, odnosno rodu, a priori biramo boljeg roditelja, što u realitetu ne samo da ne mora biti točno, nego je i neodgovorno prema djeci o čijem se životu radi „

„ Konvencija o pravima djeteta interes djeteta pretpostavlja željama, potrebama, emocijama, pa i pravima odraslih „

„ Teorija privrženosti u mnogočemu nas može usmjeriti i dati nam krivi okvir za uspješno obavljanje ovog posla, odnosno poziva koji  biramo. Istovremeno, oko teorija privrženosti postoji sklizak teren i puno mogućih zamki, u koje nas roditelji, ali i laici često vuku“

„Mediji i društvene mreže ne rijetko preuzimaju najglasniju ulogu i koriste termin privrženosti za argumentaciju stavova koji u realitetu nisu povezani s privrženosti, a cijena neznanja ili pogrešnih uvjerenja stručnjaka i laika o privrženosti, posebno kad se radi o otuđenju je ogromna šteta djeteta“

„ Otuđujući roditelj svakako će stručnjaka uvjeriti u to da dijete drugom roditelju nije privrženo, no privrženost je neurobiološki i urođeni proces, odnosno dijete je privrženo svojim roditeljima, bez obzira na kvalitetu privrženosti. Ovo je zamka u koju niti jedan stručnjak ne bi smio upasti „

 

doc. prim. dr. sc. Vanje Slijepčević Saftić dr. med., specijalist pedijatrije i subspecijalist dječje neurologije ( Hrvatska ) :

“Znanost i klinička iskustva danas pružaju jasne spoznaje kako obitelj i okolina utječu na razvoj i funkcioniranje djeteta, poput devastirajućeg učinka toksičnog stresa na njegov sveukupan razvoj. Nužno je osnažiti platformu stručnjaka u sustavu zaštite djece te raditi na senzibiliziranju cjelokupne zajednice u prepoznavanju rizičnih okolišnih čimbenika odrastanja. To nam omogućuje da djelujemo i na multigeneracijskom nivou zaštite zdravlja. “

 

prof. dr. sc. Marine Ajduković ,  profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Studijskom centru socijalnog rada ( Hrvatska ) :

 “Dodatni alati i tehnike procjene manipulativnih ponašanja roditelja stručnjacima mogu olakšati uvid u aktualnu obiteljsku dinamiku i pomoći u procjeni adekvatnosti daljnjih intervencija”

 “Konkretni alati i instrumenti stručnjacima daju nužnu podršku za rad u ovom vrlo delikatnom području.”

 

doc. dr. sc. Bruna Profaca  prof. psihologije, klinička psihologinja ( Hrvatska ) :

 “Za tretman djeteta primarno je prepoznavanje obrazaca emocionalnog zlostavljanja koje dijete doživljava.”

 “Obrazac djetetovih reakcija povezan je s obrascem otuđujućih ponašanja”

 “Uzimajući u obzir sve kliničke i znanstvene spoznaje nema dileme da je dijete koje je u splittingu zapravo zlostavljano i traumatizirano dijete.”

 

sc. Benjamin Bailey ( Izrael) :

„ Aktualno u Izraelu postoji inicijativa za ujednačavanjem sudske prakse u slučajevima otuđenja na nacionalnoj razini, s naglaskom na vrli žurno reagiranje. Početak procesa bit će obavezan u roku dva tjedna, što će uvelike doprinjeti zaštiti djece „

„ Naše osnovno obrazovanje, daljnje aktivno i kontinuirano usavršavanje, suvremena istraživanja i svakodnevna klinička praksa kvalificiraju nas za rad s otuđenjem „

 

Inbal Kivenson Bar-On ( Izrael ) :

„ Validacija koncepta otuđenja od strane Vrhovnog suda određene zemlje ključan je korak prema uspostavi dobre sudske prakse „

 

Doc.dr.sc. Milica Pejović Milovanović, načelnica Klinike za djecu i mlade pri institutu za mentalno zdravlje iz Beograda ( Srbija ) :

„Splitting je u nekim slučajevima trajan i ne možemo očekivati da se razriješi sam od sebe. Posljedica je traume o kojoj nam dijete često ne može progovoriti „

 

Doc.prim.dr.sc. Vlatka Boričević Maršanić  dr. med., spec. psihijatrica, subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije, psihoterapeutkinja ( Hrvatska ) :

„ Sukladno kliničkim spoznajama i istraživanjima, posljedice otuđenja, kako kratkoročne tako i dugoročne, , jednake su posljedicama svih ostalih oblika zlostavljanja”

 

Doc. dr. sc. Danijel Crnković, psihijatar s KBC-a Sestre milosrdnice ( Hrvatska ) :

„ Iz psihopatologije otuđujućeg roditelja proizlazi da dijete stavlja u ulogu žrtve, a sebe u ulogu zaštitnika, što  ne odgovara realitetu.  U prepoznavanju te dinamike i reagiranju stručnjaci ne smiju ući u ulogu nijemih promatrača“

 

Dr.sc. Jill Salberg, izvanredna profesorica, konzultantica i supervizorica iz područja kliničke psihologije na postdoktorskom programu psihoterapije i psihoanalize na Sveučilištu New York ( SAD ) :

„ Povezivanje osjećaja i trauma otuđujućeg roditelja s s aktualnim iskustvima djeteta, roditeljima može pomoći u empatijskom razumijevanju djeteta“

 

Marina Walter ( Švicarska ) :

„ Važna uloga suda je  obvezati otuđujućeg roditelja na na tretman ukoliko je potreban i propisan od strane stručnjaka „

 

Joan Long, socijalni radnik, terapeut ( SAD ) :

„Otuđeno dijete se često predstavlja kao „savršeno dijete“kod kojeg se ne može jasno  vidjeti unutarnja patnja, činjenica  je da mu nešto nedostaje. Naš je zadatak da to prepoznamo.“

 

Claire Francica , ( Malta ) :

„ Čim stručnjak pokuša razrušiti deluzije otuđujučeg roditelja, može se naći pod njegovim napadom. Tada trebamo podršku sustava, kako bismo mogli adekvatno obavljati svoj posao „

 

Dr. Sc. Jill Salberg, izvanredna profesorica, konzultantica i supervizorica iz područja kliničke psihologije na Sveučilištu New York ( SAD ) :

„ Fragmenti iz prošlosti  nastavljaju živjeti u novim generacijama obitelji i kolektivima „

„ Roditelji ponekad  tijekom razvoda ne suosjećaju s djetetom, on su zarobljeni u svojim traumama“

„ Trauma živi u sjenama identiteta“

 

Sandra Feitor, pravnica u individualnoj praksi, posvećena obiteljskim i dječjim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i ljudskim  temeljnim pravima ( Portugal ) :

„ Moramo biti svjesni  temeljnih  ljudskih i dječjih prava,  no ona se ne mogu ostvariti ako je djetetu onemogućen odnos ljubavi s oba roditelja „

 

Prim. Domagoj Štimac, dr. med., specijalist psihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije, stalni sudski vještak ( Hrvatska ) :

„ Ako dijete ima simptome traumatizacije,  ne mora značiti da je optužba istinita.  Možda je  traumatizirano zlostavljanjem otuđenja „

„ Lažne optužbe za zlostavljanje  često su rezultat želje roditelja z osvetom drugom roditelju „

„ Manji i uobičajeni  roditeljski propusti u otuđenju  se često prikazuju kao zanemarivanje djeteta „

„ Incidencija lažnih i neutemeljenih optužbi  u općoj populaciji  kreće se od 2 do 10 % , a u problematičnim razvodima  i do 50 % „“

 

Brian Ludmer, odvjetnik,  član savjetodavnog odbora Organizacije za svjesnost o roditeljskoj otuđenosti i Međunarodne mreže za podršku otuđenim obiteljima, kao i suosnivač Odvjetnika za zajedničko roditeljstvo. Brian je bio jedan od sastavljača kanadskog zakona o ravnopravnom zajedničkom roditeljstvu, Bill C-560 ( Kanada ) :

„ Najviše zloupotrebljavana riječ u  engleskom jeziku upravo je zlostavljanje „  

 

Dr. Sc. Lana Peto Kujundžić,  predsjednica Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež (Hrvatska):

„Sudac treba biti „nadroditelj“ u slučajevima otuđenja i ne treba se libiti da kaže „dosta“

 

Danica Ergovac, psihologinja ( Hrvatska ) :

„Budite hrabri i prijavite otuđitelja jer on zlostavlja dijete „

„ Nemogućnost postavljanja zlostavljajućem roditelju  dovoljno čvrste granice predstavlja nemogućnost davanja djetetu šanse i prostora za ozdravljenje „

 

Eleonora Katić, odvjetnica ( Hrvatska ) :

„ U praksi imamo prilike vidjeti propuste u sudskoj praksi osoba  koje nisu dovoljno upućene u otuđenje, odnosno u dugoročne  negativne posljedice „

 

Ana Hrabar, odvjetnica , specijalistica dječjih prava ( Hrvatska ) :

„  Procjena djeteta bez procjene roditelja  je kao da od cijele knjige čitamo samo korice „

 

 Teodora Minčić, spec. med. psih., sudska vještakinja (Srbija)  :

„Većina stručnjaka u Srbiji  vjeruje da se otuđenje liječi samo savjetovanjem ili psihoterapijom, što nije točno „

 

Doc.dr.sc. Sara Jerebić , specijalistica bračne i obiteljske terapije (Slovenija) :

„Psihoterapija i savjetovanje  ne bi trebali ovisiti o financijskim mogućnostima roditelja, nego bi o

mentalnom zdravlju djece  brigu trebala voditi država „

 

Mag.iur Kolinda Kolar, sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu ( Hrvatska ) :

„Različiti vještaci imaju  različite preporuke  za tretiranje slučaja, , a sucima treba ujednačen  odgovor struke „

 

Mag.iur Renata Šantek sutkinja Vrhovnog suda RH ( Hrvatska ) :

„ Uloga suca je  preuzimanje odgovornosti za donošenje konačnih odluka i presuda.  Vještak ne može odgovoriti na pitanja o roditeljskim kapacitetima oba roditelja „

 

Simona Vladica ( Rumunjska ) :

„ Otuđenje bi se lakše prekinulo kada bi bilo kriminalizirano  „

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori