OKRUGLI STOL “RAVNOPRAVNO RODITELJSTVO – STVARNOST ILI MIT” 27.02.2019.

Facebooktwitter

27.02.2019. u Tribinama grada Zagreba Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo organizirala je
Okrugli stol „Ravnopravno roditeljstvo – stvarnost ili mit“. Kvalitetni panelisti i dobar odaziv sudionika
očiti je dokaz teme koja je itekako važna za današnje društvo i društvena zbivanja.
Okrugli stol otvorio je predsjednik Udruge Oliver Čanić sa pozdravnim govorom, zahvalom svima koji
su došli, a posebnopanelistima i pročelnici Gradskog ureda za demografiju, gđu Milu Jelavić, u
svojstvu izaslanice gradonačelnika Milana Bandića. Istaknuo da je cilj okruglog stola : potaknuti javnu
raspravu o važnosti podjednakog sudjelovanja oba roditelja u životu djeteta te ukazati na prepreke u
tom ostvarivanju.
Moderatorica Melita Požgaj / tajnica HURR-a također je pozdravila sve paneliste i sve prisutne te
najavila prikazivanje dokumentarnog filma „Tak kak je“ redatelja Arsena Oremovića. Naglasila je da
je film proglašen među 10 najboljih dokumentarnih filmova 2018.godine, osvojio 2.mjesto publike na
festivalu mediteranskog filma u Splitu te je ušao u krug međunarodnih festivala za ljudska prava koji
će biti započet projekcijom u službenoj konkurenciji u Ukrajini tokom mjeseca ožujka.
Redatelj Arsen Oremović ukratko je najavio svoj film objašnjavajući da ga je počeo raditi polazeći iz
osobnog iskustva jer je vidio i osjetio kako je sustav nepravedan prema roditeljima a posebno prema
očevima. Obratio se za pomoć i suradnju Udruzi i tu je nastala priča o Zvonku Grgecu koji godinama
ne viđa svoju kćer jer mu to bivša partnerica brani. Za njega je ovaj film jedna velika istina o nepravdi
i njegova izjava da bi dao nagrade ovoga svijeta kada bi Zvonko napokon vidio svoju kćer, nikoga nije
ostavila ravnodušnim.
Nakon 26 minuta prikazivanja filma „Tak kak je“ krenula je panel rasprava prema dnevnom redu
Okruglog stola :
1. Prof.dr.sc. Jasminka Zloković, Filozofski fakultet Rijeka

„Manipuliranje djetetom kao oblik nasilja nad muškarcima“

Izlaganje prof.dr.sc. Jasminke Zloković temeljeno je na istraživanju gdje je u anketnom upitniku
ispitano 1075 punoljetnih osoba, s time da ih je 687 ( 63,9 %) imalo iskustva obiteljskog ili nekog
drugog oblika nasilja. U svom izlaganju potvrdila je da nasilje nema spol. Jedan od oblika nasilja koje
je istraživala je nasilje žena nad muškarcima . Najčešći oblici tog nasilja su : ruganje i ismijavanje;
ignoriranje i prekid komunikacije s ciljem povrede; obmaniivanje, laganje, prikrivanje informacija i
događaja ; vrijeđanje, vikanje, psovanje, omalovažavanje; emocionalno ucjenjivanje, prijetnja ;
kontroliranje kretanja, socijalnih kontakata ; bezrazložno optuživanje i ljubomora; izolacija od obitelji
i prijatelja; seksualne ucjene itd. Jedan od najgorih oblika nasilja žena nad muškarcima je
manipulacija djecom koja su jako opasna za samu djecu jer pokazuju izrazito zabrinjavajuća
ponašanja : tuga, tjeskoba, razdražljivost ; neutemeljeni strahovi ; povlačenje u sebe ; prekomjerna
potreba za pozornošću ; depresija ; samoozljeđivanje ; psihosomatski problemi ( glavobolja, bolovi u
trbuhu, problemi sa kožom); poteškoće sa spavanjem i sa prehranom; prkos i neposluh ; strah od
oca, majke ili nekog iz obitelji ; poteškoće u odnosu sa vršnjacima i u školi/vrtiću te oni najgori kao što
su agresivno ponašanje prema ljudima i životinjama; laganje i bijeg od doma; uništavanje materijalnih
dobara itd. Takvi postupci roditelja su nedopustivi i manipulaciji nad djecom treba stati na kraj jer to su djeca koja će biti osuđena doživotno.Istaknula je svima poznatu činjenicu da je u preko 90%
slučajeva skrb dodijeljena majkama te se nadovezuje na film u kojem se naglašava da se djeca
dodjeluju očevima samo ako su majke alkoholičarke ili ovisnice.

2. Mr. Ella Selak Bagarić, Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba

„Privrženost i otuđenje djece u brakorazvodima“

Tema o kojoj se premalo govori u Hrvatskoj. Ono što znamo kada govorimo o privrženosti, da postoji
dualna privrženost. Dijete je privrženo i majci i ocu na jednako bitne i različite načine. Majka daje
sigurnost djetetu u svijet, a otac ga potiče da istražuje što je jednako bitno u razvoju djeteta. Kada se
radi sa roditeljima kojima su djeca otuđena, naglašava da su to najčešće roditelji koji su i sami bili
otuđeni. Otuđenje djeteta – sva ona ponašanja koja namjerno ili na neki drugi način narušavaju
odnos djeteta s drugim roditeljem. Što je više otuđujućih ponašanja roditelja, to su intenzivniji
simptomi depresivnosti kod djeteta, to su djeca koja imaju nesigurnu privrženost, imaju niže
samopoštovanje i njihova samoefikasnost je izrazito niska. Naglasila je da kada se govori o tim
simptomima, ustvari govorimo o simptomima EMOCIONALNOG ZLOSTAVLJANJA. Vrlo često se
roditeljsko otuđenje ne definira kao emocionalno zlostavljanje, već se određuje terminima : teškoća
kontakata i suradnje roditelja. Ako se ne prepozna dijagnostički kao zlostavljanje djeteta, nema
odgovarajućih intervencija. Ako se zna što je zlostavljanje, puno je lakše dijete zaštititi. Ostaviti takvo
dijete na suživot sa roditeljem koje otuđuje je riskantno. To je jako ozbiljan problem te naglašava da
se djelatnici Poliklinike trude maksimalno da preuzmu odgovornost i da su te situacije prvenstveno
odgovornost sustava koje tada mora intervenirati i zaštititi dijete. U ovakvim slučajevima
konvencionalne terapije ne djeluju.Emocionalno zlostavljanje nije lako utvrditi, nije lako dokazati te
ističe da se treba prijaviti jer za sada jedino to se može napraviti. Postoje tendencije da se neke
stvari mijenjaju, trend promjene i u Hrvatskoj, no to je problem sa kojim se susreće cijeli svijet, Velika
Britanija, Amerika. Njena poruka svima : „Od djeteta se ruke ne dižu“

3. Dipl. pravnica Bojana Olić, Centar za socijalnu skrb Zagreb, podružnica
Peščenica
„Izostanak sporazuma pri izvršavanju pojedinih sadržaja roditeljske skrbi“

Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja
djetetove dobrobiti te osobnih i imovinskih prava. Da bi roditelji zajednički ostvarivali
sadržaje roditeljske skrbi trebaju postići plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, ili se tijekom
parničkog postupka sporazumjeti o svim njezinim bitnim sadržajima. Ako do toga ne dođe
situacija postaje vrlo restriktivna, što znači da roditeljsku skrb onda ima onaj roditelj s kojim
dijete stanuje. Tada ona može biti i potpuno samostalna ili djelomično samostalna.
Čak i kada roditelji postignu plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te se uspiju sporazumjeti
oko toga da će dijete podjednako vremena provoditi sa svakim od njih, to ne mora značiti da
su u cijelosti riješili pitanje zajedničke roditeljske skrbi .
Roditelji moraju moći zajedno donositi bitne odluke o životu svog djeteta, te su dužni u
slučaju različitih mišljenja prilikom ostvarivanja roditeljske skrbi pokušati sporna pitanja
riješiti sporazumno.

 

Npr. odluka o mjestu prijave prebivališta djeteta.
Upravo izbor mjesta prebivališta djeteta izaziva najčešće prijepore jer se uz njega veže upis u
dječji vrtić, upis u osnovnu školu, ishođenje osobne iskaznice i dr.
Kada se roditelji ne mogu sporazumjeti u vezi mjesta prebivališta djeteta, ili drugih bitnih
prava djeteta, prva institucija kojoj se obraćaju je Centar za socijalnu skrb.
Centar za socijalnu skrb savjetodavnim razgovorom nastoji usmjeriti roditelje na postizanje
sporazuma, te ukoliko isti i nadalje izostane, upućuju se na pokretanje postupka obveznog
savjetovanja. Sud će tada u izvanparničnom postupku jednom od roditelja povjeriti pravo i
dužnost za donošenje pojedine odluke bitne za dijete.
Cjelokupan postupak rješavanja bitnih pitanja za dijete je dugotrajan, obzirom da obuhvaća
obvezno savjetovanje pri nadležnom Centru, imenovanje posebnog skrbnika djetetu (koji
mora naknadno provesti i razgovor s djetetom ), na traženje suda provodi se obrada obitelji
od strane Centra te se izrađuje i dostavlja mišljenje o socioekonomskim prilikama obitelji.
Posljedično, kod roditelja se javlja osjećaja neravnopravnosti, kako onog koji traži odluku o
nekom sadržaju roditeljske skrbi ( npr. prijava prebivališta/ishođenje osobnih dokumenata),
tako i onog koji se tome iz svojih razloga „protivi”. Pritom, stječe se dojam da roditelji
najbolji interes djeteta „gube iz vida” u masi neizbježnih sporova i postupaka kojima
pokušavaju riješiti sporna pitanja. Zaključak :
– Fokus na interesima i potrebama djeteta,a ne roditelja
– Osvijestiti roditeljima njihovu odgovornost u potenciranju sporova o sadržaju
roditeljske skrbi
U slučaju nastanka spora, a u cilju donošenja ispravne odluke, procijeniti koji je roditelj u
interesu djeteta spremniji na suradnju, pa čak i na uštrb sebe i svojih interesa

4. Hrvoje Jukić, odvjetnik

„Poteškoće u radu pravosudnih tijela u svezi brzine odlučivanja“

Izlaganje je počeo rečenicom „Dobro došli u Mordok hrvatskog pravosuđa“ . Osvrnuo se na
slučaj tate iz filma koji smo pogledali ne ulazeći u detalje obzirom da je slučaj aktivan na
sudu, no istaknuo je da je to jedan od najgorih slučajeva u njegovoj 20-godišnjoj praksi gdje
se i nakon više od 4 godine nije donijela privremena mjera o viđanju djeteta i oca, niti
rješenje o skrbi nad djetetom.

5. Bojan Klapčić, psiholog

„Prednosti ravnopravnog roditeljstva“

Zanimljivo izlaganje psiholog Klapčić počeo je svojim predstavljanjem navodeći preko 20
godina radnog iskustva u javnom, privatnom i civilnom (NVO) sektoru tokom kojih je proveo
preko 1400 opsežnih forenzičkih i vještačkih psihologijskih obrada te sudjelovao u preko 700 sudskih postupaka u sustavu socijalne skrbi. Trenutno u Udruzi u sklopu projeka „I JA ĆU
JEDNOG DANA BITI TATA – podrška očevima u ostvarivanju ravnopravnog roditeljstva“ pruža
psihosocijalnu pomoć. Istaknuo da je ravnopravno roditeljstvo pravo djeteta na cjelovitu
obitelj, bez obzira žive li roditelji zajedno, ono roditeljstvo koje promiče dobrobit djece kroz
puni razvoj potencijala djece i roditelja. Osnovna prednost je smanjivanje konflikta koji
otežavaju roditeljsku skrb što dovodi do manje nasilja. Važno je pri tom u početku postupka
uložiti više napora od strane institucija i odmah napraviti sveobuhvatnu psihologijsku
procjenu roditelja. Ostale prednosti su : veća otpornost na stres, emocionalno i ekonomsko
podržavanje djeteta, učenje spolnih uloga, učenje znanja i vještina, učenje socijalnih vještina,
emocionalne inteligencije i pozitivnih snaga i vrlina. Zaključak : djeci ne možemo vratiti sve
one lijepe i ugodne trenutke koje je moglo provesti s drugim roditeljem i njegovom obitelji,
nakon što su prilike za te trenutke nepovratno prošle.
Nakon izlaganja svih panelista uslijedila je polusatna rasprava pri čemu su se za riječ javile
prof.dr.soc. Marina Ajduković te Ljubica Matijević Vrsaljko, odvjetnica i bivša
pravobraniteljica za djecu.

Na ostala pitanja sudionika kojih je bilo puno zbog vremenskog
ograničenja nije se moglo odgovoriti, već su ostavljena da na njih pisanim putem odgovore
panelisti te će biti stavljena na web stranicu Udruge.

PITANJA I ODGOVORI : 

  1. Prof.dr.sc. Jasminka Zloković

Salko : Kako izbjeći manipulaciju djetetom od stane centra, te sankcionirati eventualno opetovano postupanje, gdje hitne privremene mjere za osobne odnose traju 10 mjeseci ? 

  •  Manipulacija djetetom nikada se ne bi smjela dogoditi od strane Centra, već visoko profesionalno i učinkovito postupanje u interesu djeteta. Nažalost,  to nije uvijek tako. Nedopustivo je da hitne  privremene mjere traju 10 mjeseci i svi  skidaju odgovornost sa sebe. Ukoliko smatrate da se djetetom manipulira onda se konzultirajte s odvjetnikom koji će obaviti sa odgovornom osobom u centru razgovor i odlučiti treba li podnijeti prijavu. Nažalost i to traje.

Željko : Zašto je sustavu teško prihvatiti da su rastavljeni očevi koji žele sudjelovati u životu djeteta pozitivne osobe ? Zašto se tako odnose prema njima ? 

  •  Željko,  odista ne znam zašto je to tako. I sama se zalažem da se stvari promijene i da se nikoga ne stigmatizira i degradira. Trudim se na osobnoj i profesionalnoj osnovi za promjene. Mislim da su svi sustavi inertni,  nezainteresirani,  na granici tuposti……   To nije stanje koje je nastalo preko noći i neće preko noći  nestati,nažalost.

2. Mr. Ella Selak Bagarić, Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba

Goran : Kako je moguće to da dijete nema osiguran neprekidan kontakt sa ocem kada je bolesno kod majke i ne vidi i ne čuje svog oca po 2-3 tjedna ? 

  •  Ako nema zakonskih prepreka, a pravomoćnom presudom nisu definirani telefonski kontakti djeteta i roditelja dok nisu zajedno, preporuča se obratiti nadležnom CZSS ukoliko jedan roditelj kontakt drugog roditelja i djeteta ne osigurava u kontinuitetu.

Tata iz slovenije : Da li postoji tim kao što je vaš i kod nas u Sloveniji ? 

  •   Nemam informaciju o timu u Sloveniji ali znam da je specifično educirana te s iskustvom kolegica Sara Jerebic, pa preporučam da se njoj izravno javite za vise informacija.

3. Dipl. pravnica Bojana Olić, Centar za socijalnu skrb Zagreb, podružnica
Peščenica

Tomislav :  Da li se djetetov otac može obratiti centru ako mu djetetova doktorica uskraćuje uvid u djetetov karton ? 

  • Roditelj kojem je uskraćeno pravo na uvid u zdravstveni karton ili bilo kakva informacija o zdravstvenom stanju djeteta može nadležnog liječnika prijaviti Inspektoratu rada.

 Siniša : Što vi osobno na dnevnoj razini radite da biste promijenili praksu centra za socijalnu skrb koju smo vidjeli u filmu ? Navedite primjer

  • Postupam sukladno zakonu i pravilima struke ,upoznajem stranke sa svim pravnim mogućnostima da bi zaštitili svoja roditeljska prava. Nadalje potičem roditelje na sporazumno rješavanje spora te po pozivu sudjelujem na tribinama na kojima nastojim ukazati na nedostatke postojećih zakonski rješenja.Primjer iz prakse: Konkretan primjer je bio spor o roditeljskoj skrbi koji je započeo 2012. godine. Dijete je živjelo s majkom koja nije dopuštala osobne odnose sa ocem, te je njezino postupanje rezultiralo potpunim otuđenjem djeteta od oca.  Centar je u obitelji izrekao nekoliko mjera obiteljsko pravne zaštite, temeljem izvješća voditelja u odnosu na majku pokrenuo dvije kaznene prijave pa i zbog nepoštivanja sudske odluke tj. uskraćivanja ocu prava na osobne odnose. Uz potporu Centra otac nije posustao te je bio dosljedan u svojoj dugotrajnoj pravnoj borbi. Centar je učestalo sudu pisao požurnice, davao mišljenje da se dijete povjeri ocu budući je majka svojim postupanjem vršila emocionalno zlostavljanje djeteta, održavao proširene stručne timove s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba , predlagao sudu privremenu mjeru te po donošenju iste dao mišljenje o potrebi provođenja ovrhe privremene mjere, te  u konačnosti sudjelovao i proveo uspješnu ovrhu djeteta. Od 2018. dijete živi sa ocem. Tijekom čitavog postupka Centar je provodio i savjetodavni rad s ocem te ga upućivao u obiteljsko savjetovanje kako bi se osnažio i u konačnosti preuzeo skrb o djetetu kao funkcionalan roditelj.

Mladen : Treba li zakon obvezati CZSS da pismeno iznese i preda roditeljima info o tome što CZSS smatra da je u interesu djeteta, odnosno interes postupka ? 

  • Centar za socijalnu skrb prilikom izrade stručnog mišljenja obrazlaže u svakom konkretnom postupku zašto smatra da odluka koju predlaže je u najboljem interesu djeteta. Roditelj koji je stranka u postupku ima pravo uvida  u predmetno mišljenje. Nadalje ako je u tijeku sudski postupak svaka stranka može izravno za vrijeme ročišta zatražiti predstavnika Centra da obrazloži gdje su i iz kojeg razloga u svojoj odluci prepoznali najbolji interes djeteta.

Silvije : Koliko je djelatnika centra za socijalnu skrb educirano o manipulaciji djecom ?

  •  Osobno ne raspolažem točnom podatku o broju završenih edukacija u svezi manipulacijom djeteta. Ono što je nedvojbeno da u svakom Centru je zaposlen psiholog koji je educiran prepoznati manipulaciju djeteta, te je ovlašten vršiti testiranja iz kojih se dobiva takav podatak. Nadalje djelatnici Centra se učestalo educiraju u raznim područjima zaštite dječjih prava upravo s tendencijom kako bi sve veći broj djelatnika moglo detektirati takva ponašanja. Nadalje valja napomenuti da se u visoko konfliktnim sporovima o roditeljskoj skrbi gotovo uvijek pribjegava upućivanjem djece u obradu u  Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te se njihovo mišljenje posebno cijeni prilikom izrade konačnog mišljenja Centra.

     

     4. Hrvoje Jukić, odvjetnik

    Gospođa koja nije htjela napisati svoje ime : Moj bivši je sina bez moga znanja stavio u sjemenište sa 14 godina. Imamo zajedničko skrbništvo sad smo na Ustavnom sudu. Nakon što je izišao iz sjemeništa liječi se kod psihijatra. Što mogu učiniti ? 

  • Ovo je premalo informacija o predmetu o kojem obzirom da je aktivan na sudu ne smijem i ne mogu dati svoje mišljenje. Najbolje da se posavjetujete sa svojim odvjetnikom

 5. Bojan Klapčić, psiholog

Dragica : Kako je moguće to da centar i sud djeluju po kojekakvim praksama i prakticiraju jedno te isto nepovoljno za očevu stranu kada je svaka situacija za sebe drugačija i svako dijete drugačije ? 

  • Ne postoji ujednačena praksa u centrima i u sudovima, kojom se osigurava kvaliteta postupanja. Oboje se pozivaju na “slobodnu ocjenu dokaza” što najčešće znači da uzimaju samo one dokaze koji odgovaraju unaprijed zacrtanom smjeru. Tako im je lakše i jednostavnije, pa ako prođe, prođe. Ako se suprotstavite tom zacrtanom smjeru na sudu, upućuju vas na centar (“mi poštujemo preporuke centra, iako nismo obvezni, pa se njima obratite, oni daju preporuke sudu”), a ako se suprotstavite na centru upućuju vas na sud (“i tako konačnu odluku donosi sud”, pa se njima javite). U pozadini je neznanje kako donositi valjane procjene i nezainteresiranost da se više vremena uloži u te procjene.

Ivo : Protežiranje onog tko neće ravnopravno roditeljstvo ?

  •  Protivno je Konvenciji o pravima djeteta i to članku 9. stavak 3 (redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja) i članku 18. (primjena načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta) i protivno Obiteljskom zakonu i to članku 3. (jednaka prava i dužnosti u roditeljskoj skrbi) i članku 104. (zajedničko i ravnopravno ostvarivanje roditeljske skrbi). Ujedno je protivno pravilima struke: prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, tvrdi da “onaj roditelj koji u većoj mjeri omogućuje sudjelovanje djeteta u životu drugog roditelja, odnosno u većoj mjeri podržava zajedničku roditeljsku skrb je kompetentniji roditelj”.  

 

 

 

 

Odgovori