Tribina “Otuđenje i manipulacija djecom” u Poreču 10.05.2019.

Facebooktwitter

“Dokumentarnim filmom „Sine moj“, prikazanim 10.05.2019.  u kinu Pučkog otvorenog učilišta Poreč, otac Dario Pulin iz Starog Červara ispričao je svoju bolnu priču. Malodobnog sina majka je odvela u Srbiju, pa on već više od 2 godine iz Poreča putuje 1.600 kilometara do Subotice da bi barem jednom u 2 mjeseca, u hladnoj sobi Centra za socijalni rad, na 2 sata vidio sina. Zbog toga je prošle godine svoju priču podijelio i s medijima, nakon čega je zbog sustava koji mu nije nimalo pomogao i javno prosvjedovao.

Osim njegovog filma, bila je to i prigoda za javnu tribinu pod nazivom „Otuđenje i manipulacija djecom“ na kojoj su govorili stručnjaci, budući da sličnih priča u Hrvatskoj ima mnogo.

Nakon filma na tribini je govorila Melita Požgaj, tajnica Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo koja je spomenula važnost ravnopravnog roditeljstva. Udruga ima gotovo 500 članova i premda ima sjedište u Zagrebu, među njima je jako mnogo roditelja iz Istre i Rijeke.

Dario nije jedini otac iz Udruge za ravnopravno roditeljstvo s teškom pričom – mnogo ih je koji ne mogu biti, ili ne mogu biti dovoljno sa svojom djecom jer su ih majke odvele daleko i sprečavaju viđanje. Iako očevi imaju pravo na ravnopravno roditeljstvo, sustav im u tome nimalo ne pomaže, čak i odmaže.

-Nakon rastave djeca trebaju imati mamu i tatu, jer tate žele brinuti za svoju djecu. Kad prekidamo biti partneri, ne prekidamo biti roditelji. Nažalost, sve je više razvoda i sve više djece u kompliciranim odnosima. Oko 1.500 djece godišnje zakinuto je za vrijeme s jednim roditeljem. Dijete tad ne gubi samo jednog roditelja, nego i cijelu njegovu obitelj, kazala je Požgaj.

Dodala je da je samo 4 posto djece u Hrvatskoj nakon rastave pod zajedničkom skrbi majke i oca. Onaj koji ima dijete, nažalost, ima i moć i mogućnost manipulacije, zaključila je.

Psiholog Bojan Klapčić rekao je da je otuđenje zapravo psihičko nasilje nad djecom. Otac nema mogućnost ostvarivanja bliskih kontakata s djetetom, čime dijete gubi vještine i znanja, ali i normalan emocionalni razvoj.

U ovom filmu Darija Pulina najdramatičnija nota je zapravo da su državne institucije zakazale. Svaki dan smo svjedoci vrlo tragičnih situacija za djecu zbog postupanja roditelja. Struka ima rješenja, ali institucije ih ne koriste. Stoga jedino što preostaje je BORBA – MI SE ZA SVOJU DJECU MORAMO BORITI, zaključio je Klapčić, pohvalivši Pulina za ogromnu hrabrost.

Križo Katinić, psiholog i psihoterapeut, također se osvrnuo na odrastanje djece razdvojenih roditelja.

Struka se bavi posljedicama, umjesto s procesima koji dovode do određenih ponašanja. Filmom „Sine moj“ prikazan je očaj, nemoć, ljudska nesreća ali i neuništiva energija da se ta borba za dijete nastavi, kazao je Katinić i poželio Pulinu da čuva svoje zdravlje kako bi se mogao i dalje boriti za sina.”

 

Tekst i fotografija : Tanja Kocijančić, urednica i novinarka portala Istra Terra Magica

 

 

 

Odgovori